U medijima je objavljeno kako je INA u prvom polugodištu 2026. godine ostvarila dobit od oko 150 milijuna eura, približno 170 posto veću nego u istom razdoblju prošle godine. Istodobno su troškovi osoblja pali, a velik broj radnika INA Grupe i dalje prima plaće koje ne odgovaraju njihovu radu, odgovornosti ni rezultatima kompanije. Rezultati rastu, milijuni se gomilaju, a radnicima se godinama poručuje da za ozbiljnije povećanje plaća nema dovoljno prostora.
O poslovnim rezultatima INA-e, položaju radnika i razlozima pokretanja Inicijative DIR razgovarali smo s predsjednicom Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske Marinom Palčić.
INA je objavila snažan rast dobiti. Kako te rezultate gledate iz perspektive predstavnika radnika?
Dobit se gomila. Na radnicima se štedi?
U samo šest mjeseci INA je ostvarila oko 150 milijuna eura dobiti. To nisu rezultati koji su nastali sami od sebe. Iza njih stoje ljudi koji svakodnevno rade u proizvodnji, maloprodaji, održavanju, sigurnosti, logistici, administraciji i svim drugim dijelovima INA Grupe.
Radnici su se za te rezultate dovoljno naradili. Sada je vrijeme da se njihov rad pošteno plati.
Je li tijekom posljednjih kolektivnih pregovora bilo prostora za veće povećanje plaća?
Danas je odgovor na to pitanje mnogo jasniji. SING, INAŠ i EKN pregovarali su u razdoblju u kojem je INA ostvarivala rekordne poslovne rezultate. Radnicima se tijekom pregovora stvarao dojam da za ozbiljnije povećanje plaća nema dovoljno prostora, a samo nekoliko tjedana nakon potpisivanja Aneksa INA je objavila da je u prvih šest mjeseci 2026. ostvarila oko 150 milijuna eura dobiti.
Taj vremenski slijed teško je zanemariti. Pregovori su završili rezultatom koji radnici jedva osjećaju, dok je kompanija istodobno ostvarivala jednu od najvećih dobiti u svojoj povijesti.
Rezultati pregovora ne mjere se brojem sastanaka, duljinom pregovora ni potpisanim priopćenjima. Mjere se na platnoj listi radnika. Ako sindikati nakon gotovo jedanaest godina pregovaranja nisu uspjeli pretvoriti ovakvu financijsku snagu kompanije u ozbiljnije povećanje plaća, onda se mora otvoreno postaviti pitanje njihove pregovaračke snage, pripremljenosti i stvarne sposobnosti da izbore više.
Radnici imaju pravo pitati kako su njihovi predstavnici prihvatili rezultat koji je već nekoliko tjedana poslije izgledao još slabije, zašto rekordna dobit nije bila temelj znatno odlučnijih zahtjeva i kome je takav ishod pregovora mogao biti predstavljen kao uspjeh.
Da, prostora za veće povećanje očito je bilo. Zato rezultat tih pregovora ne smatram samo neuspjehom, nego ozbiljnim podbačajem.
Što bi se sada trebalo promijeniti u svijesti radnika INA Grupe?
Radnici trebaju prestati dokazivati koliko još mogu dati poslodavcu i početi jasno tražiti ono što im pripada: pošteno vrednovanje njihova rada.
Godinama svojim radom održavaju sustav, preuzimaju sve veći opseg poslova i stvaraju rezultate koji se mjere stotinama milijuna eura. Ne trebaju se opravdavati zašto traže veće plaće. Kompanija treba objasniti zašto se njezin uspjeh ne odražava snažnije na ljude koji ga stvaraju.
NSRH trenutačno ne sudjeluje u kolektivnim pregovorima. Kako onda možete djelovati?
Mjesto za pregovaračkim stolom nije jedini način sindikalnog djelovanja.
Možemo okupljati radnike, prikupljati njihove stavove, analizirati podatke, obraćati se poslodavcu, javno otvarati pitanja plaća, informirati medije i provoditi druge oblike sindikalnog djelovanja i pritiska.
Dok radnici šute i ostaju nepovezani, INA nema dovoljno snažan razlog mijenjati svoj odnos prema plaćama. Organizirana podrška radnika taj odnos mijenja.
Inicijativa DIR upravo tu podršku pretvara u jasan, argumentiran i zajednički zahtjev.
Smatrate li da bi sudjelovanje NSRH promijenilo odnos snaga u pregovorima s INA-om?
Apsolutno. To smo dokazali svugdje gdje smo dosad pregovarali. INA je veći i zahtjevniji sustav, ali na dobrom smo putu da postanemo reprezentativan sindikat.
Zakon je ovdje jasan: pregovarati smiju samo reprezentativni sindikati. O tome ne može odlučivati poslodavac prema tome koji mu sindikati odgovaraju. Za reprezentativnost je potrebna podrška radnika kroz članstvo.
Svako pregovaranje ili preuzimanje pregovaračkih ovlasti izvan zakonom propisanog postupka smatrali bismo ozbiljnim pravnim pitanjem, u odnosu na koje bismo zatražili očitovanje nadležnih tijela i koristili sve dostupne pravne mehanizme zaštite.
Marina Palčić: “Dostojanstvena plaća je naš cilj!”
Ustav RH
Članak 56.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Jesu li plaće jedino što biste zahtijevali u budućim kolektivnim pregovorima?
Ne. Kolektivnim ugovorom mogu se urediti brojna pitanja važna za radnike koja trenutačnim Kolektivnim ugovorom nisu uređena ili nisu uređena dovoljno dobro. Međutim, to je zasebna tema.
Kada govorimo o plaćama, one su temelj radnog odnosa. Radnik radi za plaću i od nje mora moći dostojanstveno živjeti.
Mi imamo jasnu predodžbu o tome koliki bismo rast plaća zahtijevali u pregovorima i do koje bi se razine granica mogla pomaknuti. Ipak, u Inicijativi DIR namjerno nismo unaprijed postavili iznos. Radnicima INA Grupe ostavili smo da sami kažu koliko povećanje smatraju potrebnim i opravdanim.
Zadovoljna sam dosadašnjim odgovorima potpisnika. Pokazuju da su se radnici ohrabrili i da sve jasnije razumiju kako povećanje od tri do pet posto ne predstavlja stvarnu promjenu njihova materijalnog položaja. Imaju puno pravo zahtijevati znatno više.
U za to predviđenoj fazi Inicijative DIR javno ćemo predstaviti iznose povećanja koje očekuju njezini potpisnici.
Zašto je pokrenuta Inicijativa DIR?
DIR – za veće plaće u INA Grupi daje radnicima mogućnost da se izravno izjasne koliko povećanje plaće smatraju potrebnim i što očekuju od poslodavca. Smatramo važnim dati radnicima mogućnost da se okupe u velikom broju oko zajedničkog cilja. Šutnja nije rješenje.
Iako plaće u INA Grupi nominalno rastu, stvarna vrijednost plaća dijela radnika stagnira ili pada. Nedopustivo je da netko radi više od desetljeća u INA Grupi, svakodnevno dolazi na posao, ostavlja dio sebe za kompaniju, a ujedno je kreditno nesposoban riješiti stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj.
Naš je osnovni zahtjev jasan: plaće svih radnika moraju konkretno i osjetno rasti. Konačna visina povećanja i način njegove provedbe oblikovat će se na temelju odgovora i stavova radnika koji podržavaju Inicijativu.
Ne želimo govoriti radnicima koliko bi trebali biti zadovoljni. Želimo da sami kažu koliko njihov rad vrijedi i kakvu promjenu očekuju.
Što slijedi u idućoj fazi Inicijative?
Prikupljanje potpisa i stavova radnika nastavlja se tijekom cijelog trajanja Inicijative.
Istodobno širimo javnu kampanju, predstavljamo stvarni položaj zaposlenika INA Grupe, uključujemo medije i pripremamo daljnje aktivnosti prema poslodavcu.
Svaki potpis šalje jasnu poruku: radnici koji stvaraju milijunske rezultate zaslužuju da njihov rad bude pošteno plaćen.
Inicijativa DIR provodi se pod sloganom: “Poštovanje prema radnicima počinje na platnoj listi.”
Što biste poručili onima koji govore da Inicijativa DIR neće uspjeti?
Među onima koji unaprijed tvrde da Inicijativa DIR neće uspjeti vidim dvije skupine ljudi.
Prvi to govore zato što im ne odgovara da Inicijativa uspije.
Drugi su godinama slušali da se ništa ne može promijeniti, da nema smisla pokušavati i da je svaki oblik organiziranog djelovanja unaprijed osuđen na neuspjeh. S vremenom su takav osjećaj nemoći prihvatili kao činjenicu.
Radnicima koji su nepravedno plaćeni poručujem vrlo jasno: najprije podržite Inicijativu, iznesite svoj stav i stanite iza zahtjeva za većim plaćama. Tek tada možemo razgovarati o tome je li netko bio u pravu kada je tvrdio da se ništa ne može promijeniti. Ako se radnici ne izjasne, ne okupe i ne pokažu da su nezadovoljni, poslodavac nema razlog išta mijenjati. Šutnja se uvijek može protumačiti kao prihvaćanje postojećeg stanja.
Inicijativa DIR nastavlja dalje. Ovdje smo zbog radnika i nastavit ćemo stvarati prostor da se njihov glas jasno čuje.
A onima iz prve skupine mogu poručiti samo jedno: učinit ćemo sve da uspijemo.