Na današnji dan organizacije međunarodne mreže Clean Clothes Campaign obilježavaju Dan dostojanstvene plaće diljem svijeta. Broj udruga i sindikata koje sudjeluju u obilježavanju svake godine raste pa se tako ove godine akcije provode u najmanje četrdesetak zemalja. Konačni cilj inicijative jest da se obilježavanje ovog dana prizna pod okriljem Ujedinjenih naroda.
Istom prigodom u Hrvatskoj je Koalicija za dostojanstvenu plaću održala tiskovnu konferenciju. Njezini predstavnici, Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata i Marina Palčić, predsjednica Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, bili su govornici.
Mario Iveković rekao je da su ovih dana aktualni razgovori o povećanju plaća i da je povećavanje minimalca koje provodi aktualna Vlada pozitivno te da s tim trendom treba nastaviti. Vidi se da ima pomaka jer je prije desetak godina iznos minimalne plaće pokrivao oko 27 posto dostojanstvene plaće, a danas smo blizu četrdeset posto.
„Prema metodologiji Clean Clothes kampanje i izračunima Novog sindikata, dostojanstvena plaća za 2026. iznosila bi 2025 eura neto. To je plaća koja bi trebala pokriti sve one troškove koji su nužni da bi se život mogao zvati dostojanstvenim – stanovanje, prehranu, putne troškove, trošak zdravlja i druge troškove u redovnom radnom tjednu. Ona se, za razliku od minimalne plaće koja nije temeljena na ničemu, bazira na konkretnom izračunu životnih troškova dobivenom kroz rad na terenu“, govori Iveković.
Također je postavio pitanje Vladi RH zašto neoporezivi iznos nije jednak minimalnoj plaći, odnosno zašto se minimalna plaća (ako je to najmanji iznos koji radnik može dobiti) oporezuje. „To izjednačavanje neoporezive osnovice i automatsko korigiranje bilo bi jedan od prvih poteza koji bi doprinio neznatnom povećanju, ali ipak približavanju dostojanstvenoj plaći. Ne može se oporezivati ljude koji su sirotinja“, zaključio je.
Marina Palčić dodala je da je minimalna plaća samo administrativno utvrđena osnovica — “crkavica“ koja u praksi štiti poslodavce i legalizira izrabljivanje radnika. Na primjer, u sektoru trgovine koji ima oko 230 tisuća zaposlenih vrlo često se dio plaće dogovara usmeno, kroz razne neregulirane neoporezive primitke i bonuse, a u ugovore se mahom unosi minimalac.
„Dok radnik šuti i radi, taj se dio možda i isplaćuje. Ali kada se poslodavcu prohtije, ili kad radnik da otkaz, taj usmeno dogovoreni dio jednostavno nestane.adniku ostaje tek zakonski minimalac, dok poslodavac odmahuje rukom – ne možeš mi ništa, isplatio sam ti koliko zakon nalaže. U trenutnom sustavu minimum se koristi kao maksimum, a ne kao osnova ispod koje se ne smije ići“, istaknula je Palčić.
Dotaknula se također poruke koju često možemo čuti u javnom diskursu – da treba biti skroman.
Ona smatra da se pod „skromnim“ sve češće nameće „život bez zadovoljenih osnovnih osobnih potreba, život u kojem nema prostora za kulturne sadržaje, za društveni i socijalni razvoj pojedinca, za odlazak djece na izlete ili aktivnosti, život bez nutritivno zadovoljavajuće prehrane i odricanje kvalitetnog voća, povrća, mesa.“
„I djecu se od malih nogu uči odricanju od onoga što bi trebalo biti normalno, a ne luksuz. To nije skromnost. To je siromaštvo pod krinkom skromnosti. To je politika kojom se radnike drži u podređenom položaju i oduzima im se pravo na dostojanstven život. Zato je važna dostojanstvena plaća – ona bi pokrila sve te potrebe u redovnom radnom tjednu od 40 sati“, govori ona
Na kraju, Palčić je rekla da država, kao nositelj društvene odgovornosti, mora aktivno sudjelovati u osiguranju dostojanstvenih plaća za radnike te da kolektivni pregovori transparentnost, metodologija dostojanstvene plaće i uvažavanje radničkog glasa moraju postati praksa. „Bez dostojanstvene plaće nema dostojanstvenog života, a bez dostojanstva radnika nema pravednog društva“, zaključila je.
